Recno ogledalo

Zovem se Marković Branka, rođ. Drljaca. Rođena sam u Novoj Gajdobri, mesto blizu Bačke Palanke. U osnovnoj školi nastavnica likovnog vaspitanja Batanjanc Rozalija skoro sve moje slike, crteže slala je na izložbe. Ako bi se desilo da neki crtež vratim kući moja majka bi ih čuvala da sa njima potpali vatru. Smatrala je da je škola najvažnija, da se od slikanja ne živi, da su slikari teški čudaci. Isto mišljenje delio je i otac. Zahvaljujući njima završila sam pravni fakultet.

Za svoju dušu pomalo sam slikala i iste slike poklanjala svojim najbližim.
Jednu od slika "Most" poklonila sam svojoj prijateljici Miji Gruičić u Novom Sadu, sticajem okolnosti, davnih dana kod nje u stan je navratio poznati slikar Milić od Mačve koji je slikom "Most" bio fasciniran, raspitivao se ko je autor slike.

Dok se nisam udala imala sam priliku da često putujem u Moskvu. Svaki moj boravak maksimalno sam koristila da što više vremena provedem u najpoznatijim ruskim slikarskim radionicama, da upijem što više znanja i veštine iz oblasti slikarstva. Kada sam upoznala svog budućeg supruga totalno sam prekinula sa slikanjem, posvetila sam se njemu, on mi je bio sve na ovom svetu, kao da sam predosećala da ću ga izgubiti pre vremena.
Nakon njegove smrti 2010. godine nastavila sam da živim sa svojim bolom, vraćajući se njemu kroz drage uspomene iz kojih crpim snagu da ponovo slikam i ponašam se onako kako bi on to želeo.
Motivi na slikama su: voda, nebo, sunce, na slikama je primarna boja nova nesvakidašnja, da slika na posmatrače ostavlja predivan trag u njihovim dušama.

Posebno želim da istaknem da sam ponosna što su moje slike krasile zidove Doma Kralja Petra I u Beogradu.

Prikaži manje